ANDROGENETSKA ALOPECIJA – MUŠKARCI

Muška forma androgenetske alopecije (nasljednog ispadanja) javlja se u svim populacijama, a najučestalija je kod bijele rase, s prevalencijom od čak 80% kod 70 godišnjaka. Frekvencija i ozbiljnost AGA­e (Alopecia androgenetica) kod muškaraca raste s dobi u svim etničkim skupinama. Inicijalni znakovi koji uključuju povlačenje čeone i sljepoočne linije uobičajeno se razvijaju još u tinejdžerskim godinama. Progresija do duboke frontalne recesije i/ili ispadanje u području tjemena mogu se javiti odmah nakon puberteta, što je zadnje vrijeme više trend negoli iznimka.

AGA ima androgen­ovisnu karakteristiku, s ulogom DHT­a (dihidrotestosteron) u progresivnoj minijaturizaciji folikula dlake kod predisponiranih muškaraca. Pod utjecajem enzima 5 alfa­reduktaze testosteron se na nivou vlasišta pretvara u dihidrotestosteron, koji se veže za svoje receptore na stanicama folikula dlake i ostvaruje svoju poruku. Dihidrotestosteron djeluje na genetski “osjetljivije” folikule dlaka, što određuje postupnu konverziju terminalnih, čvrstih dlaka u slabije i na kraju velusne dlake (tanke i nepigmentirane). Studije pokazuju da veličina dermalne papile preko koje se dlaka hrani određuje veličinu dlake koja se formira, a kod androgenetske alopecije neke od stanica dermalne papile izumiru zbog djelovanja DHT­a, te dolazi do procesa “minijaturizacije” papile, rezultat čega je sve tanja dlaka. Vjeruje se da povećana gustoća androgenih receptora i/ili povećana aktivnost enzima 5­alfa reduktaze tipa II djeluju kao medijatori u izražavanju pojačanih androgenih učinaka kod genetski predisponiranih folikula dlake.

Predispozicija za razvoj AGA­e pretežno je vezana za genetske faktore. Dvojne studije pokazuju jaku stopu sukladnosti, čak od 80­90% kod jednojajčanih blizanaca. Analize obiteljskih stabala pokazuju povećan rizik za pojavu AGA­e kod muškaraca čiji otac ima AGA­u.

androgena-mazi
androgena-mazi

Najnovija istraživanja ukazuju da AGA ima poligenetsku prirodu. Značajne asocijacije dokazane su na različitim regijama gena za androgene receptore, koji je lociran na H- kromosomu, s korištenjem pristupa na gen kandidatu. Nedavno su dvije neovisne studije identificirale osjetljiv lokus kromosoma 20p11. Kod većine muškaraca AGA afektira frontotemporalnu zonu i verteks (tjeme), prateći shemu koja korespondira s Hamilton­Norwoodovom skalom. U nekim slučajevima muškarci razvijaju difuzno slabljenje krune glave s retencijom frontalne linije, i shemom distribucije koja nalikuje tipu Ludwig, koji se susreće kod žena.