ALOPECIJA AREATA (ISPADANJE KOSE U PEČATIMA/KRUGOVIMA)

Alopecija areata je povratna necikatricijalna forma ispadanja kose, koja može pogoditi bilo koju regiju tijela i manifestirati se u različitim shemama distribucije. Osim na vlasištu, može se pojaviti na bradi, obrazima i ostalim, dlakom prekrivenim dijelovima tijela. Iako je riječ o benignom stanju i najveći broj pacijenata ne razvija simptome, može prouzrokovati emocionalni i psihosocijalni stres. Učestalost u populaciji je 0.1-0.2%. Može se javiti u bilo koje doba od rođenja pa do kasnih desetljeća života. Vrhunac pojavljivanja je u dobi od 15-29 godina. Čak 44% osoba s areatom ima prve znakove gubitka kose u dobi mlađoj od 20 godina.

Točna patofiziologija alopecije areate ostaje nepoznatom. Najšire prihvaćena hipoteza jest da je areata autoimuno stanje s medijacijom T limfocita, koja ima veću vjerojatnost pojaviti se kod genetski predisponirane osobe. Autoimunost, genetika, citokini, inervacija i vaskulatura razlozi su koji se dovode u vezu s alopecijom areatom i čija se povezanost još istražuje. Velika studija pokazuje značajan utjecaj autoimunih poremećaja i ostalih komorbiditetnih stanja kod pacijenata s alopecijom areatom. Rezultati pokazuju da se kod osobe s areatom češće susreću bolesti štitnjače, dijabetes, upalna stanja probavnog sustava, sistemski lupus erythematosus, reumatoidni artritis, psorijaza i psorijatični artritis. Ostale bolesti povezane s primarnim stanjem su atopija (alergijski rinitis, astma i/ili ekcemi), kontaktni dermatitis, problemi s mentalnim zdravljem (depresija i anksioznost), hiperlipidemija, hipertenzija i gastroezofagealni refluks. Provocirajući faktori koji pridonose pojavi areate susreću se kod 15 % pacijenata. Spominju se veliki životni događaji, ferbilna stanja, lijekovi, trudnoća i traume, no ne može se donijeti nikakav jasan zaključak. I pokraj ovih nalaza najveći broj pacjienata s areatom ne ukazuju na “okidač” faktore koji se javljaju prije epizode gubitka kose.

1
2 (1)





Alopecija areata je najčešće asimptomatska, no dio pacijenata (14%) osjeća pečenje ili svrbež na pogođenoj zoni. Stanje je najčešće lokalizirano kad se prvi put pojavljuje, i čak u 80% slučajeva javlja se samo jedno cirkumskriptno polje ispadanja kose. Ne postoji korelacija između broja polja pri prvom pojavljivanju i ozbiljnosti i stupnja sljedeće epizode ispadanja kose. Areata se najčešće javlja na vlasištu (skalpu), a zatim na bradi muškaraca, te potom obrvama. Karakteristična je pojava glatkih, blago eritematoznih (boja breskve) ili normalno obojenih alopetičnih polja. Prisutnost dlake u formi uskličnika je karakterističan znak, no ne javlja se uvijek. Najčešća prezentacija alopecije areate je pojava jedne ili više kružnih ili ovalnih zona bez dlaka. S gubitkom kose nisu asocirane nikakve epidermalne promjene.

Areata se može klasificirati prema shemi distribucije.

  • Retikularna alopecija areata – ispadanje kose je ekstenzivnije i polja konfuliraju,
  • Ofijazis (lat. ophiasis) – ispadanje kose uz rubove vlasišta i na donjem stražnjem dijelu glave,
  • Sisajifo (obrnuto od ofijazisa) – kad su rubni i stražnji dio sačuvani,
  • Totalna alopeciju ( lat.alopecia totalis )– 100%-tni gubitak dlaka na vlasištu,
  • Univerzalna alopeciju (lat.alopecia universalis ) – potpuni gubitak dlaka na vlasištu udružen s gubitkom dlaka na drugim dijelovima tijel.